1a.
Misija
Napomena: prvotno izdanje ovoga međumrežnog kutka objavljeno je 2003. godine, davno prije globalne ekspanzije Corona-porodice! Tako da se ovdje donešena priča (zajedno s nadopunjujućom knjigom bLIStanje) danas (bar na prvi, površan) pogled vjerojatno čini skroz nezanimljivom. Usamljeno osobno iskustvo gubljenja tla pod nogama uslijed prilično rijetkog poremećaja – naspram zastrašujućeg globalnog potresa, sveprisutne opće konsternacije milijuna pojedinaca, mnoštva zemalja, u biti – čitavog čovječanstva, uzdrmanog
- Izravno: bolešću
(što tek donekle ima veze s ovim kutkom – drukčija bolest)
ili
- Neizravno (i, nažalost, još jače):
- dramatičnim ekonomsko-političkim posljedicama pandemije;
- sveprisutnom anksioznošću koja se u početku očituje tek kao stanje. No ono brzo bude kanalizirano u objektivan strah od neizvjesnosti, od nepoznatog u novonormalnom! A s vremenom uglavnom prerasta (ako već nije i započela u tom stadiju) u trajni poremećaj, koji prečesto uključuje npr. paniku ili depresiju;
- naglim izobličenjem sustava vrijednosti (npr. iracionalno preuveličavanje neke medijski eksponirane ugroze uz istovremeno ignoriranje mnogih ugroza o kojima se ne priča tj. dosad se za njih čulo samo na medijskim marginama, tek da ne bi bilo ‘nismo rekli’)
- općim gubitkom kompasa ali i integriteta,
(prisutno na svim razinama: od ‘običnih’ građana do političkih elita!) - … popis bi se mogao dopunjavati u nedogled…
Ne kanim više ovdje spominjati pandemiju! Dotakao sam ju samo kao globalno naširoko blizak primjer nagle promjene egzistencijalnih okolnosti, izokretanja životne paradigme…
Nažalost, u ovome trenu čovječanstvo biva suočeno s naglo rastućim nizom izazova koji nose potencijal izvjesnog limitiranja ovdje iznesenih strategija…)
Npr. za vrijeme pisanja ovih redaka rečena pandemija jenja, ali uskorašnje izbijanje neke nove ne bi smjelo iznenaditi! (Ne namjeravam teoretizirati o vjerojatnosti takve sasvim moguće nesreće ni o prirodi njena evtl. nastanka. Bitno je da bi takav scenarij lako mogao opet rezultirati drastičnim ograničavanjem ljudskih sloboda!) Uz to, jedna je nova pošast poharala prvenstveno jednu europsku zemlju (Ukrajinu) a posredno i čitavu Europu (potencijalno i čitav svijet) – rat!… Potencijalna prilika za daljnje izravno ili neizravno ograničavanje rečenih sloboda tj. mogućnosti normalnog življenja.
Natuknice navedene u prethodnom okviriću vrijede i za ovaj okvirić, i neću ih ponovo sad navoditi!
Moždane udare što me poharahu shvaćam kao svojevrsni odgojni šamar. I svjestan sam da su slični šamari (svaki put u drukčijem obliku, ne nužno kao moždani udar ili bilo koja zdravstvena tegoba) zaskakali, zaskaču i zaskakat će mnoge, nebrojene žene i muškarce raznih uzrasta širom svijeta! Variraju po svojoj silini i trajanju konsternacije što nastane u životima njihovih ‘žrtava’ – izravno ili neizravno ošamarenih. No, zajednička im je poruka koja se ukazuje/odjekuje u svijesti tijekom rečene konsternacije:
„Iz ove kože se ne može, da vidimo što se u njoj može “!
(ma čemu to sličilo…)
Mnogo puta njeno ukazanje prođe neprimjećeno – što zbog kratkotrajnosti, što zbog preglasne okolne životne buke. Među mnoštvom različitih šamara što pljušte odasvud, taj se jedva razaznaje a ako se i primijeti, na prvi pogled i ne djeluje jako utješno jer implicira intenzivni osobni angažman (uz neizvjesni ishod), česte odmake od ‘utješne zone’ kao i drastično ignoriranje samosažaljevanja (šire o tome u poglavlju 2.3. Rehabilitacija)… Pa mnogi odustanu od borbe (kakve-takve rehabilitacije) i prije nego odluče ući u ring! (I osobno sam umalo poklekao nakon jedne naročito teške noći na odjelu za intenzivnu njegu, no srećom, kušnja bijaše velekratka (makar i žestoka) pa sam se dosta brzo vratio u inače mi svojstvenu pozitivnu ravnotežu!)
E – želim takvom šamaru utrti i raskrčiti put, pripremiti mu doček! Otisnuti njegovu rečenu poruku na čim jače osvijetljeni jumbo-plakat!…
Toplo se nadam da je ovaj novosloženi amalgam opisa proživljenoga i prikaza učinjenoga kadar nekoga neizravno nadahnuti za preslagivanje cigala u vlastitom čardaku, s ciljem da u njemu obitava sretno i kvalitetno, ali i da ga pripremi za ljuljanje umjesto urušavanja! Naročito – nadahnuti za armiranje temelja i nosivih zidova u novim, mladim čardačićima…