Poglavlje 3.3.1.
Caverna magica
Nova spilja
Kad smo preselili u Novi Jelkovec, došli smo u potpuno nov stan – bio sam prvi stanovnik svoje sobice. Mala je, jednostavna, u međuvremenu asketski namještena. (Tek stvari neophodne za moje svakodnevno funkcioniranje u materijalnom životu – bolnički krevet, invalidska kolica, osobno računalo sa zidnim stalkom za monitor i ormarić za moje krpice… A na kojem stoji fotoaparat s robotiziranim stalkom!) Volim je zvati pustinjačkom spiljom! Isprva su potpuno prazni bijeli zidovi vapili za ukrašavanjem… nečim.
U jeku razmišljanja o ukrašavanju tih zidova slikama, fotografijama ili teglama s cvijećem, rješenje za te dvojbe nametnulo se sâmo! Ponudilo ga ljetno obilje utegljenih pelargonija i klinčića na vanjskoj prozorskoj dasci! Ali u dosluhu s prozorima na nasuprotnim zgradama te mnoštvom automobila parkiranih pred našom zgradom (stan je u prizemlju)! Ubrzo se pokazalo da ti osnovni preduvjeti omogućavaju prekrasan fenomen, koji može prenijeti promatrača (zahvaljujući fotografiji – ne samo mene) u neku drugu dimenziju. U paralelni svijet koji čudesno podsjeća na onu realnost izvan spilje, ali s izvjesnim odmakom (svaka sličnost s Platonom nenamjerna)! Naime:
Sjenoslike
Ljetno sunce sja pod određenim kutem i odbija se od vjetrobrana tih parkiranih automobila i nasuprotnih prozorskih stakala. Tako reflektirane svjetlosne zrake prolaze kroz grmiće cvijeća na objema prozorskim daskama ravno u moju spilju – ocrtavajući prekrasne sjenoslike na praznim zidovima! Kako je prozor okrenut ka sjeveru, taj light show mogu motriti tijekom čitavoga dana (naravno – vedroga), kako prati sunčev hod. Prijepodne na zapadnom zidu, oko podneva na južnom (budući da je iza mene, tada ga mogu vidjeti jedino ravno ležećki, ili pomoću fotića) i istočnom popodne! Tu je i zgrada knjižnice, 100-tinjak metara istočno, koja je skroz ostakljena i reflektira predvečer svjetlost zalazećeg sunca, praveći tako ponovo i šare na zapadnom zidu moje sobe!…
Čarobna spilja
Kako već spomenuh ranije, fotić je stalno bio pripravan za snimanje posjetitelja ili cvijeća koje donesu oni ili obitelj. Tako sam, čim otkrih ovaj fenomen, oduševljeno snimio nekoliko tih sjenoslika i smislio postupak njihove naknadne dorade (s ciljem toniranja te pojačavanja preslabih kontrasta) Kad sam uočio pravilnost/učestalost njihova pojavljivanja, razvio se novi projekt (nedavno obustavljen zbog tehničkih razloga i nenastavljen zbog zdravstvenih), koji nije toliko fotografski, koliko fotografički! (Te slike nazivam fotografizirani sjenopisi, a čitav projekt Caverna magica!)
NAPOMENA glede naziva:
Iako mnoge slike u ovome albumu imaju svoje ime, naziv čitavog projekta je posveta istoimenom muzičkom albumu Andreasa Vollenweidera iz 1982., koji je snažno obilježio moju mladost!
Većinu tih sjenopisa, razvrstanih u tri serije, moguće je vidjeti u poglavlju 4.1.3. te u FAA-kolekcijama. (Tek djelomično i na Fotozinu – samo veći dio prve serije…)
Slide-show pregledi
1.1.2012. kolekcija od četiri fotografizirana sjenopisa iz projekta Caverna magica osvojila je grand-prix na novogodišnjoj izložbi Fotokluba Split. Nedugo nakon toga (siječanj 2012.) taj sam projekt sažeo u kratkome slideshow-pregledu cm1:
Fotografizirani sjenopisi što uslijediše 2012.-14. sažeti su u slideshow-pregledu cm2:
Time-lapse
Tijekom razvijanja projekta, intenzivirao se i moj interes za time-lapse fotografiju tj. video. Što je dovelo do usputnog pravljenja više filmića i stavljanja istih na moj youtube kanal. Izbor od nekoliko njih možete pogledati i ovdje: